Ovaj prostor treba prvenstveno da posluži kao moja lična terapija, jer pisanje je za mene uvijek bilo to – put u središte sebe. Nemam namjeru da budem terapeut drugima, ali ukoliko budem imala i umjela šta reći, nadam se da ćemo se ovdje prijatno osjećati i ja, i moje eventualne čitateljke, ili čitaoci.
Odavno sam željela ovako nešto. U svojoj šestoj deceniji uveliko shvatam da život promiče kroz prste, i da zapravo vremena i nema, osim ovog sad, i ovog odmah, i ovog neponovljivog i jednog jedinog trena koji još živimo.
Zato Blogoterapija treba da bude stanica na putu, koja će pružati osjećaj sigurnosti i prisutnosti u sadašnjosti, mjesto na kome ćemo moći zastati i odmoriti se u smiraj napornog dana, ili pred nastavak sulude trke koju bez prestanka trčimo svi mi.
Na kraju ovog Početka ostaje nada da će zaista tako i biti. <3
